04.08.2019.

Poraz u Maksimiru

Poraz u Maksimiru Nada je tinjala, želja postojala, kao i ambicija, dojam je na kraju balade i ovoga puta daleko od lošega, čak štoviše, ali konačan ishod opet je isti. Gorica ponovno nije uspjela protiv Dinama, ni iz petog pokušaja “Jakirovi ratnici” nisu uzeli prvi bod prvaku države. I ako postoji neka nogometna verzija déjà vua, tako je možda najlakše opisati ono što se događalo na Maksimiru ovog petka navečer. Maksimalno motiviran Dinamo, jako dobra i opasna Gorica, ali i detalji koji razdvajaju. Centimetri, zamalo propuštene prilike, kašnjenje djelić sekunde i dodir pojedinačne klase. I pobjeda Dinama, zaslužena i bez mrlje.

Čovjek odluke ovoga puta bio je Dani Olmo. Igrač za kojeg je, realno gledajući, premalo i 40 milijuna eura, poseban nogometaš koji nogomet u HNL-u igra kao na igrici. Lako, precizno, efikasno. I nezaustavljivo, kako ove večeri, tako i mnogih drugih… On je potegnuo s 20-ak metara u 22. minuti, opalio lelujavu oštru loptu prema Kahlini gotovo iz koraka, i bilo je to 1-0. Na izmaku sata igre opet je Španjolac namjestio loptu, ovoga puta na korneru, naciljao glavu Nikole More u gužvi, i to je bilo 2-0. Kraj priče, kraj nade.

I, vjerojatno, realnost. Nakon gola Amera Gojaka u 83. minuti semafor je na Maksimiru pokazivao gordih i nezasluženo visokih 3-0, to više nije bila realnost, no zato je poslužio gol Kristijana Lovrića, majstorija u 86. minuti, kad je driblingom iz mjesta izbacio dvojicu igrača Dinama i desnicom pogodio mrežu Dominika Livakovića. I tako postao prvi čovjek koji je u tome uspio ove sezone, jer prije toga Dinamo je odigrao 446 minuta nogometa protiv Lokomotive, Slavena i Saturbala, a nije primio ni jedan jedini gol. Kiki Lovrić to je, eto, promijenio.

Iyayi Atiemwen bio je motiviran protiv bivših suigrača, ali nije uspio ni zabiti ni asistirati… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Utakmica je otvorena sjajnom šansom Cherifa Ndiayea, nastavljena zicerom za Atiemwena, kojeg je skinuo Kahlina, pa poništenim golom Gorice zbog zaleđa Ndiayea. Samo minutu potom Olmo je zabio za vodstvo… I iste sekunde bilo je jasno da je ionako težak posao Gorici maksimalno dodatno otežan. Dominirao je Dinamo tijekom cijele utakmice, ukupno gledajući bio bolja momčad, više držao loptu i više prijetio, ali bila je ovo za Zagrepčane čak i teža utakmica nego što konačan rezultat govori. I to je razlog za zadovoljstvo u goričkom taboru, barem djelomično, jer naravno da nitko nikad nije zadovoljan kad izgubi utakmicu…

Pokušava trener Gorice Sergej Jakirović svaki put smisliti nešto novo, napraviti nekakvu zamku za Dinamo, ali svaki put to završava bolno slično. Uz dobar dojam, uz poraz, i bez previše sreće u svemu tome. I ovoga puta golovi su, pogotovo prva dva, padali iz situacija u kojima je puno toga odrađeno dobro, ali falilo je još ono nešto malo… Ono što Dinamovi igrači imaju, ono što prije svega Dani Olmo ima. I zato je ishod svaki put isti.

Sljedeći pokušaj bit će šesti, dogodit će se u 11. kolu, na stadionu u Velikoj Gorici, uz nadu da će i ova serija jednom stati, ma koliko Dinamo bio jak i moćan. No, o tom, potom… Sad se valja okrenuti Rijeci, koja za devet dana dolazi u Veliku Goricu. Igrat će se sljedeće nedjelje u 20 sati, bude li Gorica u ovakvom izdanju, imat će šansu ponovno nauditi Riječanima. Tri su tek kola iza nas, četiri su boda na kontu, ajmo dalje. Puno je još posla ispred Jakira i njegovih igrača, ali smjer kojim idu definitivno je dobar.