Nogometaši Gorice su u pravoj prvenstvenoj utakmici po teškom i vodom natopljenom terenu slomili čvrsti bedem gostiju prekrasnim pogotkom Hajduka u 86. minuti utakmice.
Domaći su u samom početku utakmice zaprijetili u nekoliko navrata,a najzreliju priliku je imao Budimir u 2. minuti utakmice kada je glavom sa četiri metra pogodio gredu, a odbijenu loptu Celčić nije uspio pospremiti u mrežu.
Gorica je pritiskala tokom čitavog susreta, no gosti su odlično stajali u obrani i prilike su se teško stvarale, a težak teren u potpunosti je onemogućio igru i kreativnost.
Poveli su domaći nakon trećeg kornera s desne strane, a Budimir se najbolje snašao i sa pet metara doveo domaće u vodstvo. Goričani su i dalje pritiskali i tražili priliku, ali gosti su u svojem prvom ulasku u šesnaesterac u 30. minuti šokirali tribine.
Izvodio se korner sa lijeve strane, a niski prizemni ubačaj prošao je Gegiću koji je bio na toj lopti uz ili kroz noge, a Perić je na dva metra samo skrenuo put lopti za izjednačenje.
I to je zapravo bila i jedina prigoda gostiju na utakmici unatoč činjenici da su u polju bili dosta rastrčani i disciplinirani te dobro parirali domaćinu.
U nastavku Gorica je tražila tri boda, redale su se akcije i opasnosti pred golom gostiju, no nedostajao je završni udarac. Najveću priliku domaći su imali u 65. minuti kada je u prodoru srušen Dvorneković, a sudac Bacinger opravdano pokazuje na kazneni udarac. Dvorneković je bio i izvođač, no nije uspio pogoditi okvir vratiju. Ovo je već peti kazneni udarac unazad mjesec dana (drugi u prvenstvenim utakmicama) gdje nogometaši Gorice ne pogađaju okvir vrata.
No unatoč malom psihološkom padu Gorica se ubrzo diže i dalje pritišće vrata gostiju. Petravić u 78. minuti dodaje "kraljicu fore" napadačima Gorice uvodeći Hajduka, te sa njim, Budimirom i Dvornekovićem kreće po završni udarac. Hajduk mu je to vratio na najljepši mogući način prekrasnim udarcem i pogotkom sa preko 20 metara (u stilu Peka), te još jednom potvrdio činjenicu da čitav kolektiv doprinosi rezultatu bez obzira na odigrane minute. Upornost i rad, te strpljivost uvijek vraćaju i nagrađuju one koji igraju sa momčadi, a Hajduk je i sa ovim malim potezom za sebe i velikim za momčad još jednom potvrdio koliko je važna karika u jedinstvenom cilju koji na kraju ocrtava i plasman na tablici.
Mnogi u našem gradu nisu ni sanjali da ćemo nakon petog kola barem i 24 sata biti vodeća momčad na tablici II HNL. Lijepo je to za sve koji su čvrsto vjerovali u ovu momčad i stručni stožer, često stojeći kao vjetrobran naspram onih koji su oduvijek tražili dlaku u jajetu. Danas slobodno možemo reći da su i ova momčad i ovaj klub sazreli i postali punoljetni, da više nema slučajnosti i da su se stvorili uvjeti da velikogorički nogomet doista s pravom postaje perjanica i predvodnik gradskog sporta uz bok sa rukometašima koji također odlično plove rukometnom premijer ligom.  Bez figa u džepu i kalkuliranja u natjecanjima po kojekakvim ligama kojima je nemoguće procijenjivati vrijednosti. Nogomet je ipak najmasovniji, pa logično stoga u filteru i daleko najkvalitetniji sport, što dokazuju i medijski prostori koje mu pružaju sve TV i novinske kuće u zemlji.
Danas smo na najbolji način dokazali da Velika Gorica više nije ukleti nogometni grad i da stadion koji je svakim danom sve ljepši i puniji nije stadion na kojem nastupa neki tamo drugorazredni klub. No sad tek predstoje obaveze, počevši ud čelnika grada u konačnom priznavanju strategije razvoja gradskog sporta, pa do klubova koji svaku uloženu kunu moraju opravdati. Ne samo rezultatom, već radom, odgojem mladih sportaša, školovanjem sportskih djelatnika, ali i promidžbom našega grada. Sportaši su svoj potez povukli i bez obzira radilo se o nogometu, rukometu, kuglanju ili odbojci, u ovom trenutku se pišu najsjajnija sportska poglavlja u posljednjih petnaest godina. Samo zbog toliko dugih godina čekanja VG sportu treba skinuti kapu i pokloniti se do poda, jer za razliku od prethodnih godina upravo posljednja bila je po sponzorima daleko najlošija dosad!